Budi promjena koju želiš da vidiš
Uspješne priče

Uzdaju se u hranu i reklamu “od usta do usta”

Seoski turizam doživljava zamah u Crnoj Gori, a oni koji se time bave poručuju da bi trebalo da postane okosnica turističke ponude.

Stotinjak domaćinstava na taj način dopunjava kućni budžet, a kažu da se nadaju da će nedavno formirano Udruženje seoskih domaćinstava – Turizam na selu doprinijeti afirmaciji onog što nude u svojim kućama.

Organizacija je formirana kroz projekat koji sprovodi Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije (RDA), a finansira ga Ambasada SAD preko Fondacije za aktivno građanstvo.

Vjerujući u potencijale ruralnog sjevera kao atraktivne turističke destinacije, RDA je prije pet godina počela da osnažuje poljoprivrednike da ugošćavaju, prije svih, strane turiste, kaže direktorica Jelena Krivčević.

“Tada je ta ideja djelovala prilično nerealno. Ljudi na našim selima nijesu vjerovali da imaju nešto vrijedno da ponude i da će privući, ali i umjeti da udovolje zahtjevima turista.

Turisti provode dane kako to ne čine u svojim državama(Foto: RDA)

 Ispostavilo se da je drugačije, pa sada, iako se cijela priča razvijala korak po korak, imamoi zadovoljne domaćine i zadovljne goste”, priča ona za “Vijesti”.

Već pet godina, na porodičnom imanju u beranskom selu Lubnice, seoskim turizmom bavi se pčelar Milan Kljajić. Prvi je od dvadesetak registrovaih domanćistava u toj opštini koji je krenuo u, kako objašnjava, tada nešto novo. Kaže da su u njegovoj kući do sada boravili gosti iz Australije, Danske, Norveške, Češke… Najviše je, ističe, bilo Francuza.

Gosti iz cijelog svijeta bili su u domćinstvu Žizele Marković na Luštici. Zajedno sa suprugom, koji je profesionalni muzičar kao i ona, bavljenje seoskim turizmom počeli su kupovinom i obnavljanjem jednog starog maslinjaka.

Bez televizora i Interneta(Foto: RDA)

“Ubrzo smo kupili i drugi. Sve je počelo maslinarstvom, ljubavi prema moru i životinjama. Spojili smo s novim načinom života i prirodom i umjetnički dio nas. Radimo ono što volimo, upoznajemo divne ljude iz cijelog svijeta koji dijele naše sklonosti. Nije trenutak da nam se vrati uloženo, jer smo tek počeli da se time bavimo. Srećno smo što nepredujemo i što nam se gosti vraćaju“.

Na imanju Markovićevih Duga njiva, računaju na reklamu “od usta do usta“, a uzdaju se u kvalitet svojih proizvoda i usluge. Narednih godina, očekuju i vraćanje uloženog.

Vraćanje prirodi je, objašnjavaju, velika šansa Crne Gore. Dobar primjer su, tvrde, neke evropske zemlje. Odgovoran odnos prema gostima i puno rada i posvećenosti, takođe, podrazumijevaju se.

Kljajić pojašnjava da je riječ o porodičnom poslu.

Higijeni se posvećuje puno pažnje(Foto: RDA)

“Radimo žena, djeca i ja. Za sada tim dopunjavamo kućni budžet, svakodnevno raste interesovanje, ali još samo od toga može da se živi. Ipak, zadovoljan sam, sve što proizvedemo – prodamo na kućnom pragu. Sve što je na trpezi je domaća hrana i u jednoj šerpi se kuva i za porodicu i za turiste. To se pakazalo kao višestruko korisno“.

Oduševljenje hranom je, objašnjava Krivčevićeva, glavna impresija koju turisti ponesu nakon boravka na seoskim domaćinstvima. O tome i higijeni – izuzetno se vodi računa.
Turisti vrlo često učestvuju u svim seoskim poslovima, pa to bude i svojevrsna avantura za njih.

Kljajić kaže da strani turisti nijesu razmaženi. U adaptiranoj kući, koju je njegov djed pravio prije 102 godine, nama televizora i interneta.

Želio je, kaže, da gostima priušti odmor od svakodnevice i da im pokaže kako selo ostavlja malo vremena za tu vrstu razonode.

“Oni dobiju dane provedene kako nijesu navikli. Dobijam i ja mnogo. Nijesam ni znao koliko je bogatstvo upoznati toliko ljudi iz različitih djelova svijeta. Obogati se čovjek, postane razumniji. Nekad kad mi djeca nijesu tu, imam određene jezičke barijere, ali i to se riješi, nakon što degustiraju dvije-tri vrste rakije koje proizvodim. Onda komuniciramo univerzalnim jezikom“.

Dio domaće hrane koju nude gostima(Foto: RDA)

U domaćinstvu Kljajića nikada se “ne smije reklamirati ono što nema u ponudi“.

A da ruralni dio Crne Gore ima šta da ponudi turistima, sigurna je Krivčevićeva.

Od Luštice, Kotora, preko okoline Skadarskog jezera, pa do Kolašina, Žabljaka i Berana, od Čakora do Hajle, tvrdi ona, seoska autentičnost može biti uspješno spojena i sa mogućnostima za avanturistički turizam.

S druge strane, a možda i najvažnije, obezbjeđuje poljoprivrednicima da ono što proizvedu imaju kome i da prodaju.

Šansu traže i kroz evropsku asocijaciju seoskog turizma

Udružena seoska domaćinstva – Turizam na selu, za kratko vrijeme uspjeli su da urade mnogo posla i da se uključe u federaciju koja okuplja udruženja iz cijele Evrope.

“To je jako značajno u kontekstu standarda, jer se puno radi na promociji i ujednačavanju standarda, što će uputiti dodatne goste ka našim područjima. Takođe, članovi crnogorske organizacije susreli su se sa Slovencima, Hrvatima i Austrijancima koji se bave seoskim turizmom“, kaže Krivčevićeva.

Organizacija je uputila i nekoliko incijativa resorom Ministarstvu. Kako kažu, izuzetno su zadovljni koliko je sluha bilo u Ministarstvu turizma i održivog razvoja za incijative sa terena.

vijesti.me

Podijeli:
NE PROPUSTITE